Glava Papa-puruše je ubojstvo brahmane, njegove su oči ispijanje alkohola, a njegovo lice je krađa zlata. Uši Papa-puruše je spavanje s ženom duhovnog učitelja; njegov nos je ubojstvo žene, a njegove su ruke ubojstvo krave. Vrat Papa-puruše je krađa ušteđevine, njegovo grlo je namjerni pobačaj, vrh njegova srca je preljub, njegov je stomak ubojstvo prijatelja, a njegova linija struka koja zavržava u pupku je ubojstvo onih koji su tražili utočište. 

 

Njegova su bedra kritiziranje učitelja, njegov spolni organ je prodaja vlastite kćeri, njegov anus je razotkrivanje povjerljivih riječi; njegova stopala su ubojstvo ljubavi ili voljene osobe, a dlake na tijelu Papa-puruše su sve vrste nesreća. Njegovo je tijelo bilo ogromno, a on zastrašujuć, tamne puti i sa žuto-smeđim očima. Papa-puruša je davao bol svima koji su tražili njegovo utočište.

 

Gospodin Narayana je također stvorio Yamu, gospodara smrti, kako bi kontrolirao Papa-purušu. Osobe koje žive griješnim životom nakon smrti tijela odlaze u suptilnom tijelu kod poluboga Yame koji ih onda šalje na paklene planete da ispaštaju od ruku Papa-puruše.

 

Nakon nekog vremena, Gospodin Narayana je, nošen na krilima Garude, došao u prebivalište Yamarađa na nižim planetarnim sustavima. Yama je lijepo primio Gospodina i s puno poštovanja mu ponudio predivne molitve. 

 

Dok je slušao molitve Yamarađa, Gospodin Narayana je čuo još jedan vrlo glasan zvuk. Bio je to zvuk patnje, očaja, molećivog plača i vapaja koji kao da je stizao sa svih strana.

 

Kada ga je Gospodin Narayana upitao o tome, Yama je odgovorio da su to vapaji griješnika koji ispaštaju u groznim mukama pakla. Na krilima Garude, Gospodin Narayana je doletio na to mjesto gdje oni koji ne slijede put pobožnosti ispaštaju kako bi ih bolje vidio. 

 

Ugledavši Gospodina Narayanu zatočenici pakla su počeli još jače i glasnije vikati, pokušavajući izbjeći mučenja kojima su bili podvrgnuti. Gospodin Narayana je bio vrlo ganut njihovom patnjom i razmišljajući kako te duše ispaštaju zbog njegova aranžmana, odmah je iz svog transcendentalnog tijela stvorio Ekadaši, božicu jedanaestog lunarnog dana. Tako su svi griješnici počeli slijediti zavjet Ekadaši-vrata i odmah su bili uzdignuti na Vaikunthu, u duhovni svijet. 

 

Ekadaši je otjelovljenje Gospodina Višnua koji ga je učinio najboljim od svih zavjeta; Ekadaši dan je onaj koji otklanja posljedicesvih loših djela i koji pročišćava sva tri svijeta.

 

Zadovoljan s ovim novim aranžmanom, Gospodin Narayana se vratio u svoje prebivalište. Međutim Papa-puruša nije bio zadovoljan i ubrzo je zatražio da ga Gospodin primi. Plačući i jecajući, Papa-puruša se molio Gospodinu Narayani i tražio njegovu zaštitu. 

 

“Nakon što je došla Ekadaši“, rekao je Papa-puruša “moj je život uništen. Stvorio si me da se pobrinem za griješnike, ali koji god grijeh počine, sve izbrišu na dan Ekadašija. Ne mogu se nositi s njom jer je stvorena iz tvog tijela. Nemoguće je ubiti me putem tisuća i tisuća drugih pobožnih djela, ali Ekadaši me odmah ubija. Molim te pomozi mi! Cijeli će svijet postati prazan ako se ovako nastavi. Na dan Ekadaši vrate nemam nigdje utočište! Stvorio si me, a moj život nema nikakav smisao!”

 

Gospodin Narayana se nasmiješio i rekao Papa-puruši, koji je pred njim pao na pod i čije su oči bile pune suza dok je jecao, da se ne brine. 

 

Gospodin Narayana je rekao: “O Papa-puruša, napusti svoju tugu. Imat ćeš sigurno prebivalište u žitaricama na dan Ekadašija. Na taj dan možeš ući u sve vrste žitarica i mahunarki i Ekadaši, koja je moje otjelovljenje, neće te ubiti.”

 

Tada je Gospodin Narayana, Višnu nestao, a Papa-puruša se vratio u svoje prebivalište. Stoga oni koji si žele dobro nikada ne trebaju jesti žitarice i mahunarke kada dođe dan Ekadašija. 

 

Naredbom Gospodina Višnua, na dan Ekadašija svi grijesi na svijetu uzmu utočište u žitaricama i mahunarkama i tako si spase život. Oni koji poste na dan Ekadašija, čak i ako su vrlo griješni, oslobađaju se posljedica počinjenih griješnih djela i neće otoći u pakao. Ali oni koji jedu žitarice i mahunarke na dan Ekadašija su poznati kao najveći griješnici. Stoga Srila Vyasadeva (koji priča ovu priču) kaže: ”Nikada nemoj jesti žitarice i mahunarke na dan Ekadašija.”

 

Slijeđenje zavjeta Ekadašija donosi svu dobru sreću, rezultate posjećivanja svetih mjesta i kupanja u svetim rijekama. Ovaj zavjet oslobađa od sve loše karme, a na kraju života osoba odlazi u duhovni svijet. 

 

Mudrac Vyasa zaključuje: “Majka nije majka. Ekadaši je majka. Majka brine o nama samo u ovom svijetu i ovom životu, ali Ekadaši brine o nama u svim svjetovima i svim životima. Ona tupa osoba koja odbaci zavjet Ekadašija i slijedi neki drugi zavjet, uzima u ruke grumen blata i odbacije dragulj. Ali onaj tko s predanošću slijedi zavjet Ekadašija, obavio je sva žrtvovanja, slijedio je sve zavjete i izvršio sva pobožna djela. 

 

Kao što je Višnu najviši od svih bogova, tako je Ekadaši najveći od svih zavjeta. Kao što nema boljeg prijatelja od pobožnih zaliha; kao što nema boljeg učitelja od svetih spisa Veda, tako nema zavjeta koji se može usporediti sa zavjetom Ekadašija. Yama, kralj smrti, postaje sluga one osobe koja pravilno slijedi čak i jedan Ekadaši. Stoga bi svatko trebao slijediti zavjet Ekadašija koji svima podaruje sreću.”