”Nakon što je došla Ekadashi Devi, Papa-puruša je rekao, moj je život uništen. Stvorio si me da se pobrinem za griješnike, ali koji god grijeh počine, sve izbrišu na dan Ekadashija. Ne mogu se nositi s njom jer je stvorena iz tvog tijela. Nemoguće je ubiti me putem tisuća i tisuća drugih pobožnih djela, ali Ekadashi me odmah ubija. Molim te pomozi mi! Cijeli će svijet postati prazan ako se ovako nastavi. Na dan Ekadashi-vrate nemam nigdje utočište! Stvorio si me, a moj život nema nikakav smisao!”
Gospodin Narayana se nasmiješio i rekao Papa-puruši, koji je pred njim pao na pod i čije su oči bile pune suza dok je jecao, da se ne brine.
Gospodin Narayana je rekao: “O Papa-puruša, napusti svoju tugu. Imat ćeš sigurno prebivalište u žitaricama na dan Ekadashija. Na taj dan možeš ući u sve vrste žitarica i mahunarki i Ekadashi, koja je moje otjelovljenje, neće te ubiti.”
Tada je Gospodin Narayana, Višnu nestao, a Papa-puruša se vratio u svoje prebivalište. Stoga oni koji si žele dobro nikada ne trebaju jesti žitarice i mahunarke kada dođe dan Ekadashija.
Naredbom Gospodina Višnua, na dan Ekadashija:
- Svi grijesi na svijetu uzimaju utočište u žitaricama i mahunarkama i tako si spašavaju život.
- Oni koji poste na dan Ekadashija, čak i ako su vrlo griješni, oslobađaju se posljedica počinjenih griješnih djela i neće otoći u pakao.
- Ali oni koji jedu žitarice i mahunarke na dan Ekadashija su poznati kao najveći griješnici.
Stoga Srila Vyasadeva (koji priča ovu priču o tome kako je nastao Ekadashi) kaže:
“Nikada nemoj jesti žitarice i mahunarke na dan Ekadashija.”